Petar Grimani, interdisciplinarni multimedijski umjetnik u svojoj praksi pokriva širok spektar izričaja kroz film, animaciju, tekst, kazalište, crtež, sliku, skulpturu, glazbu, edukaciju, aktivizam, intervencije u javnom prostoru i performans.

Rođen je u Splitu 1971. godine. Ima status samostalnog multimedijskog umjetnika. Nakon Umjetničke škole u Splitu, studirao je na Accademia di belle arti u Firenci, a potom diplomirao slikarstvo na splitskom UMAS-u i magistrirao na Odsjeku za filmsku umjetnost, modul narativni film. Član je ULUPUH-a i HULU-a.

Kao vizualni umjetnik nastavlja Novu umjetničku praksu koju baštini iz avangardnih tradicija 60-ih i 70-ih godina. Pojavom novih medija kombinira ove prakse s medijima kao što su video, video instalacije, VR 360° Web umjetnost. Osim djelovanja na osobnoj razini djeluje kao edukator kroz radionice i metode koje razvija na inovativan način te kao kustos i pokretač brojnih projekata. Ponekad i piše o umjetnosti u vidu osvrta na izložbe, koncerte uz razgovore s umjetnicima ili u obliku eseja. Arhivira i dokumentira izložbe i koncerte, najčešće u formi one take videa ili audio snimki, a ponekad i u formi montiranog video dokumenta ili fotografija.

Područja interesa uključuju identitet, poslijeratne traume, migracije, antropologiju, prirodu, ekologiju, društveni aktivizam, bioetiku te antropocen. Radi na polju socijalne umjetnosti. Započeo je još za vrijeme rata u Hrvatskoj kao voditelj umjetničkih radionica za djecu koja su bila ratne izbjeglice, kao i djecu u lošim socijalnim uvjetima. Jedan je od osnivača Solidarity network skupine umjetnika – studenata – radnika – teoretičara koji su posvetili rad pomoći radnicima u trenutku krize. Tijekom humanitarnih kriza vezanih za rat u Siriji napravio različite radove kao umjetnik te sudjelovao u osmišljavanju i organizaciji humanitarne pomoći, kampanje za senzibiliziranje javnosti, skloništa, radionice,...

Organizirao je međunarodnu manifestaciju 21. proljeće na kojoj su sudjelovali brojni umjetnici kroz umjetničke intervencije na otvorenim gradskim prostorima, uglavnom vezanim za Dioklecijanovu palaču u Splitu.

Posljednjih deset godina u prirodi pokraj rijeke Cetine organizira specifične umjetničke kampove te je odgovorna osoba za Umjetničku organizaciju Ce Ti Na.

Redovito izlaže samostalno i grupno u žiriranim javnim izložbenim prostorima, a djela mu se nalaze u kolekcijama i postavama muzeja modern umjetnosti u zemlji i svijetu. Ssudjelovao je sa svojim filmovima na festivalima.